#twitterkolumna
KAD GOD JE VUČIČU TEŠKO, TU JE SSP!
Da je Aleksandar Vučić na prethodnim lokalnim izborima izgubio Beograd i Niš, danas bismo svedočili potpuno drugačijoj političkoj dinamici, posebno u kontekstu aktuelnih masovnih studentskih protesta koji potresaju Srbiju. Gubitak prestonice i najvećeg grada na jugu države srušio bi narativ o nepobedivosti režima i dao ogroman vetar u leđa pobunjenim akademcima. Pobeda opozicije u ova dva ključna univerzitetska centra značila bi da studenti danas imaju stabilne institucionalne bastione, logističku podršku i slobodne gradske prostore za artikulaciju svog nezadovoljstva. Umesto da se suočavaju sa zatvorenim vratima i pritiscima lokalnih vlasti, studenti bi u Beogradu i Nišu imali saveznike, što bi dramatično ubrzalo širenje protestnog talasa i Vučića stavilo u najtežu defanzivnu poziciju od dolaska na vlast.
Međutim, vlast u ovim strateški važnim gradovima sačuvana je zahvaljujući selektivnom bojkotu koji je sprovela Stranka slobode i pravde (SSP). Odluka da se u Beogradu i Nišu proglasi bojkot, dok se istovremeno u nekim drugim opštinama izlazilo na birališta, unela je potpunu konfuziju među opozicione glasače i pasivizirala biračko telo. Umesto sinergije i masovne izlaznosti koja je mogla da preokrene rezultat, ovaj potez je direktno omogućio vladajućoj koaliciji da obezbedi tesnu, ali ključnu većinu. Selekcija gradova za bojkot pokazala se kao spasonosna formula za opstanak Vučićevog režima u trenucima kada je nezadovoljstvo građana bilo na vrhuncu.
Zaključak koji se iz ovoga nameće ogoliće do kraja političku šemu i kontinuitet iste namere. Ono što je tada bio primarni cilj bojkota u Nišu i Beogradu, danas dobija svoju ogoljenu reprizu kroz prividni izlazak na izbore. Katastrofalni rezultati sa prethodnih lokalnih izbora i propali pokušaji stranačkih skupova, na kojima se okupljalo svega par desetina ljudi, jasno ukazuju na stvarnu snagu SSP,a i činjenicu da je čak i njihovo sopstveno članstvo prozrelo prljavu igru i masovno ih napustilo. Ta stranka, zapravo, postoji samo na društvenim mrežama sa gomilom umnoženih botovskih anonimnih profila i moralno i intelektualno opskurnih ličnosti koje predvodi "dama u crnini", "prijateljica" Željka Mitrovića i Dragana J. Vučićevića.
Krajnji motiv ove organizacije u aktuelnoj utakmici očigledno nije prelazak cenzusa, jer su svesni da ga ne mogu dostići, niti stvarni pokušaj svrgavanja Vučića sa vlasti. Njihova stvarna misija jeste uloga kontrolisane štetočine, odnosno da izađu na crtu Studentskoj listi sa jedinim zadatkom da joj "otkinu" onih presudnih jedan do dva odsto glasova. U taj prljavi posao osipanja i oduzimanja glasova studentima aktivno su uključeni i ostali dežurni trojanski konji režima, poput Nestorovića, Narodne stranke, Novog DSS,a, pa verovatno i Nemanje Šarovića, što zapravo predstavlja prirodno političko društvo za SSP. Taj minijaturni procenat za njih pojedinačno ne znači ništa, ali je sasvim dovoljan da se umanje šanse studentske opcije za pobedu i da se, po ko zna koji put, u ključnom trenutku spusti politička rampa pred autentičnim buntom i spasi Vučićeva vlast u Srbiji.