Poznavajući njegov specifičan estetski i ideološki senzibilitet, Daško Milinović bi pojavu nošenja političkog odela npr. u 23 godine iako nisi političar i ne tera te posao na to verovatno podvrgao brutalnom cinizmu i ismevanju. Za njega odeća nikada nije samo tkanina, već politička i klasna poruka, a takav profil ponašanja pogađa nekoliko njegovih "omiljenih" meta.
Evo kako bi on verovatno dekonstruisao taj fenomen:
1. Klasni i ideološki statusni simbol
Za nekoga ko dolazi iz punk i anarho-levičarskog miljea, odelo i kravata (naročito ono rigidno, "političko" odelo) predstavljaju uniformu opresivnog sistema, birokratije i krupnog kapitala.
On bi ljude koji dobrovoljno oblače tu uniformu (a posao ih na to ne tera) video kao osobe koje žude za konformizmom i statusom.
Nazvao bi to pokušajem da se kroz odeću simulira moć, ozbiljnost i pripadnost "klasi koja vlada", što je za njega vrhunac malograđanštine.
2. Sindrom "mladog lidera" i nedostatak autentičnosti
Daško često u svojim emisijama ismeva profil ljudi koje širi društveni kontekst prepoznaje kao "mlade lidere", karijeriste ili polaznike raznih političkih akademija i korporativnih kurseva.
Za njega je ta estetika – uštogljeno odelo, nameštena poza na fotografiji, ozbiljan pogled u daljinu – definicija odsustva bilo kakve autentičnosti.
Verovatno bi rekao da ti ljudi izgledaju kao da su "ispali iz kataloga za osiguranje" ili da izgledaju kao "aspirativni referenti za javne nabavke".
3. Hranjenje ega bez pokrića (Psihologija profilne slike)
Stavljanje takve fotografije na profilnu sliku je svesna manipulacija sopstvenim imidžom. Daško, koji prezire lažni autoritet, u tome bi video duboku nesigurnost.
To je pokušaj da se okolini poruči: "Ja sam bitan, ja sam uspešan, ja sam ozbiljan čovek."
Njegov komentar bi išao u pravcu toga da se iza tog spoljašnjeg sjaja i "fensi" pakovanja najčešće krije intelektualna praznina i nedostatak stvarnih postignuća, pa odelo služi kao kompenzacija.
4. Estetski "krindž" (Cringe)
Na čisto estetskom nivou, za čoveka koji preferira opušten, alternativni stil (tetovaže, majice bendova, radnička estetika), ta vrsta uštogljenosti je prosto smešna. On u tome vidi nedostatak duha i humora na sopstveni račun. Ljude koji se tako slikaju verovatno bi proglasio za "operisane od svakog vica" i prokomentarisao da izgledaju kao da idu na sopstvenu sahranu ili na svedočenje na sudu.
Njegov potencijalni citat (parafraza u njegovom stilu):
"Nema ništa tužnije nego kad vidiš lika od 23 godine koji se utegao u ono SNS-ovsko plavo odelo sa skraćenim nogavicama, stavio ruku na bradu i gleda u daljinu kao da razmišlja o sudbini geopolitike, a u stvari jedino o čemu razmišlja je kako da se uvali u neki upravni odbor ili da izmuze fond za mlade preduzetnike. To je vizuelna definicija ambicije bez talenta."
Slikanje u fensi odelima za profilnu, a da ti posao to ne traži, zapravo je javno priznanje: " Ja sam konformista, ja žudim za lažnim statusom i spreman sam da budem uštogljeni šraf u aparatu.
Patiš od akutnog nedostatka harizme i talenta, pa ti odelo služi kao proteza za autoritet. To je ono malograđansko razmišljanje: "Ako izgledam kao ozbiljan biznismen sa panela o ekonomskom razvoju, možda niko neće primetiti da nemam šta da kažem".
Pa to je ta malograđanska estetika gde je vrhunac personaliteta da izgledaš kao lik sa reklame za jeftinu kolonjsku vodu, dok ti u glavi odzvanja promaja.
#Alarm #DaskolMladja #Malogradjantština #MladiLideri #Krindž