Malo je svjetskih i evropskih prvenstava u kojima moja BiH učestvuje.
U bilo kojem sportu.
Nije bitno.
Ali onda i kada uspije otići na neko veliko takmičenje, čini mi se da se tek tada sve oči upere u Bosnu i Hercegovinu.
Naročito ove beogradske ili zagrebačke.
Dok se njihovi poltroni po BiH svakodnevno pravdaju da uopće i ne navijaju za BiH.
Kao da mene zaboli za koga ti navijaš, jbt.
Srbin dao gol.
Hrvat centrirao.
Bošnjak proslijedio.
Ma daaaj, odjebite.
Odjebite tamo gdje ste i bili svih ovih godina dok se reprezentacija BiH valjala u blatu.
I sada, kada jednom u 20 godina BiH uspije da ode na neko veliko takmičenje, zagrebački i beogradski dnovinari odmah u fokus stavljaju nacionalnost lika koji je dao gol.
Nacionalnost lika koji je izveo korner.
Nacionalnost lika koji je asistirao.
Molim vas da odjebete.
Odjebite fino od ove reprezentacije.
Imate vaše reprezentacije.
Beogradske.
Zagrebačke.
Njima brojite krva zrnca koliko vam volja.
Ponekad mislim da smo mi u BiH stvarno stoljećima daleko ispred Beograda i Zagreba.
Iako je stvarnost možda nešto drukčija.
Mi u BiH svakodnevno normalno živimo.
I Ilija, i Alija, i Marko...
Zajedno idemo na posao.
Zajedno se smijemo.
A njima u Beogradu...
U Zagrebu...
To kao da je nešto neobično.
I...odjednom kada treba da uživamo u sportu.
Jednom u dvadeset godina.
Pojave se novinarski lešinari da nam objasne kako je Hrvat izveo korner, Bošnjak asistirao, a Srbin zabio.
Idite bre svi skupa u pizdu materinu!