Narodna veselja pod šatorima!
Dragi građani Srbije, dođite, dođite, samo dođite! Pod velikim belim šatorima SNS-a sprema se prava fešta za narod. Tu su oni kojima su stomaci puni (bar onih nekoliko sati dok traje program), a oči gladne – gladne pravog dostojanstva, perspektive i sapuna. Vasarska muzika trešti, trubači duvaju u ritmu „posvećenja nacije“, a na bini se smenjuju govornici koji objašnjavaju kako je ovo baš ono što narod voli. Jer narod, znate, voli da mu se servira kič, kobasica i iluzija da se nešto dešava.
Umesto da se narod malo okupira kulturom, znanjem ili bar osnovnom higijenom, mi imamo šatore, stolove i zvučnike koji bi mogli da probude mrtve iz 90-ih. Jer šta je bolje od toga da ti posle celog dana u gradskom prevozu, gde leti umireš od vonja, uveče odeš pod šator da slušaš kako ti je lepo i da si ponosan?
A moglo bi i drugačije.
Umesto još jednog šatora sa turbo-folk standardima i besplatnim pivom za „naše ljude“, zamislite kabine sa tuševima. Besplatnim tuševima. I besplatnim sapunom. Možda čak i nekim gelom koji ne miriše na hemijski cvet iz 2007. Narod bi stekao higijenske navike, a mi bismo rešili problem koji se u Beču rešava natpisom „Molimo vas da ne jedete jaku hranu u metrou“ i besplatnim dezodoransima na ulazu.
Ovde, kad se neko požali na smrad u trolejbusu, predsednik kaže ono čuveno:
„Pa šta?“
Pa ništa, bre. Neka se narod navikne. Ionako smo navikli na sve. Na to da nam se umesto kanalizacije i vodovoda nudi šator i „narodna pesma“. Na to da nam se umesto dostojanstva servira „vi ste najbolji narod na svetu“ dok se gušimo u sopstvenom znoju i tuđim lažima.
Zato sledeći put kad vidite šator, ne idite na veselje.
Idite kući, istuširajte se (ako imate vodu) i zapitajte se koliko još „narod voli“ da ga tretiraju kao stoku koju treba samo nahraniti i zabaviti da ne primećuje da živi u štali.
A onda, možda, sledeći šator pretvorimo u javno kupatilo.
Bar bismo smrdeli malo manje na propast