Većina ljudi odustanu nakon prvog neuspjeha. Neki pokušaju još jednom. A onda postoje oni rijetki koji nastave da se bore bez obzira na to koliko puta su bili nadomak cilja.
Keiko Fujimori je jedan od takvih primjera.
Tri puta je izlazila na predsjedničke izbore u Peruu i tri puta gubila. I to veoma tijesno.
🔹 2011. godine osvojila je 48,55% glasova u drugom krugu.
🔹 2016. godine izgubila je sa 49,88%, u jednoj od najtijesnih izbornih trka u istoriji zemlje.
🔹 2021. godine ponovo je poražena sa 49,87%, za svega oko 44.000 glasova.
Tri puta je bila na korak od pobjede. Tri puta je gledala kako joj cilj izmiče gotovo pred samom linijom.
Većina ljudi bi nakon takvih poraza zaključila da jednostavno nije suđeno. Da je vrijeme za povlačenje. Da je dovoljno pokušavala.
Ali upravo tu se pravi razlika između onih koji odustanu i onih koji istraju.
Danas, nakon godina političkih borbi, uspona, padova i gotovo nevjerovatno tijesnih poraza, Fujimori ima šansu ( po meni 100% sigurnu) da postane konačno predsjednica Perua sa veoma tijesnom pobjedom.
Njena priča nije samo politička priča. To je podsjetnik da uspjeh često ne dolazi onda kada mislimo da ga zaslužujemo, već onda kada smo imali dovoljno snage da ne odustanemo poslije neuspjeha.
Šta god bilo na kraju čestitike Keiko Fujimori na istrajnošću i vjeri. 🇵🇪 🙌
#KeikoFujimori #Peru