Tvit nisam napisala da bih se zalila, trazila ili sta znam. Blokirala sam i hajdovala komentare kojih bi autori trebalo da se stide, tipa "imas za plavu tracicu na x-u, a nemas za more, a? Nemoj nama tu tuznu pricu". (IMAM, SVE SAM SAMA PLATILA, NISTE MI VI POKLONILI).
Moja prica nije tuzna. Zdrava sam, vredna, okruzena dobrim i pre svega vaspitanim ljudima. Ne odbijam poslove, ali je jako tesko kad nisi stalno zaposlen, kad se zaposlis pa se tvoja borba protiv vlasti ispreci na putu napretka i tako dalje i tako dalje...
Ja zivim normalno, lepo se i hranim, vezbam, putujem...ali nemam sigurnost i kontinuitet i zbog toga je nemoguce imati ustedjevinu.
Drago mi je sto to neki ne razumeju, makar me mrzeli napisacu ovo - nekima zelim da se desi da bi razumeli i da ne bi pisali gluposti. Samo zato.
Zivim u Beogradu i ove godine se navrsava 20 godina otkako nisam bila na moru.
Svakog septembra isplacem MORE SUZA i kazem sebi "e od 01.10.skupljas pare da sledece godine odes" i nikad ne skupim.
Ovo je prica vecine u Srbiji, ukljucjuci i Beograd, samo ovde ljudi ne pricaju o tome. A ispod mog prozora na Vracaru vec 10 dana praznog mesta za parkiranje. Isti letuju po 2 meseca (ako, srecna sam zbog njih), a isti idu na bg more (adu) gradskim prevozom bez klime.
I to je tako.