Jedan post iz rubrike DESILO SE.
Srećom, imam
@ArisMovsesijan kao svedoka koji može da potvrdi.
Završavamo štand u subotu predveče u Beogradu i prilaze nam trojica momaka, 16 godina. Kažu kako bi želeli da debatuju sa nekim jer oni ne podržavaju našu politiku. Tačnije smatraju da smo mi krajnja levica a oni su desno. Izrazito antirežimski nastrojeni.
Primetimo to gore pomenuti Aris i ja i dođemo do njih kako bismo pokrenuli razgovor.
Momci su pristojni, nenasilni , ne deluju kao agresivni tipovi.
Počinje rasprava od toga da li su liberali levica itd.
Da skratim priču, ovo su njihovi ključni stavovi:
- Protiv pedera. Mogu u svoja 4 zida ali da ne provociraju. Nastavnica ekologije im nameće da muškarci mogu da budu žene i tome slično.
- Država treba da gradi crkve , da ulaže u vojsku i da daje poslove našim ljudima a ne migrantima
- Migranti su uništili Evropu. Rekla mu je drugarica koja je bila u Parizu da tamo skoro da nema belaca (osim na najvišim društvenim pozicijama - primedba autora)
- Protiv su demokratije i zalažu se za meritokratiju. Ne može nekoliko debila da ima više prava nego jedan obrazovan , stručan čovek. Na opasku da stručnost i znanje nisu garant vrline, što npr dokazuje dr Mengele, kao i da su najveći zločinci neretko bili inteligentni, dobili smo dosta zabrinjavajuć odgovor: da je Hitler pobio dosta Slovena , Roma i Jevreja i da je to loše , ali je on želeo najbolje za svoj narod.
Kad ovo pročitate, lako se može izvući zaključak kako je ovde Bog rekao doviđenja i kako treba bežati , ALI …
Prvo, pokazali su spremnost da debatuju i da slušaju. Rekao bih čak i da su razmišljali o onome što su čuli, nisu samo prešli preko toga i nastavili svoju priču. Dakle, ima prostora za rad.
Drugo i ključno, oni nisu takvi sami od sebe. Oni su prozivod ogromnog rada onih koji žele takav poredak u Srbiji a koji nisu samo predstavnici vlasti, ali takođe i odsustva delovanja druge, rekao bih naše strane.
Politika nezameranja i podilaženja dominantnom sentimentu, tačnije politika bez politike i sa fluidnim vrednostima, učinila je da oni koji su agresivniji , odlučniji i na kraju besramniji, ostvare veći uticaj one koji su najlakša meta takvih propagandi.
Politika “pomirenja građanskog i nacionalnog” na način na koji građansko treba da dokaže svoju suštinu time što će bez reči protivljenja prihvatiti sve negativne refleksije nacionalizma , učinila nas je autsajderima u borbi za nove naraštaje.
Prihvatanje da je liberalno liberalno samo kada velikodušno pristane na sopstvenu viktimizaciju, a da je antipatriotski kad ukaže na pogubne pojave i najpogrešnije uzore koji se nameću mladima, daje svoje posledice.
Ideja da je samo važno da jedan ode i da nije bitno ko i šta posle njega i da zato sve što se tiče modernizacije, hvatanja koraka sa Evropom emancipacijom treba stišati da ne bismo iznervirali konzervativne, čak i radikalne ili dekadentne slojeve, dovodi do toga da pobeda ostaje moguća, ali da to nema veze sa nama i da promena postaje teško zamisliva.
Pa ako ikoga više bude interesovalo zašto baš sada nešto radimo i da li je pravi tajming, neka se vrati na ovaj post.
Zato!