Problem Srbije nije u tome što ima neprijatelje.
Svaka država ih ima.
Problem Srbije je što se već decenijama od nje traži da se stidi same sebe, da se izvinjava što postoji, da zaboravi svoje mrtve, da prećuti svoje žrtve, da se odrekne svoje istorije, da se odrekne svoje zemlje, da se odrekne svog sela, svoje crkve, svoje zastave, svog jezika, svoje vojske i na kraju i sopstvenog naroda.
I onda nam još oni koji su nas bombardovali, ucenjivali, komadali i ponižavali objašnjavaju šta je civilizacija.
A ovde su ljudi preživeli imperije, ratove, okupacije, logore, bratoubilaštva, sankcije, inflaciju, izbegličke kolone, bombardovanje, privatizacije, pljačke, poniženja, prodaju fabrika, prodaju zemlje, prodaju vode, prodaju obraza.
I posle svega toga još uvek neko u ovoj zemlji ustaje u pet ujutru da muze kravu, ore njivu, ide u fabriku, vozi autobus, leči ljude, predaje deci, čuva roditelje, šalje dete na fakultet i plaća račun za struju kao da živi u Švajcarskoj, a ne u zemlji u kojoj ga sopstvena država tretira kao potrošni materijal.
I zato me najviše nervira kada nam lekcije drže oni koji nikada ništa nisu podneli osim nedostatka parking mesta u centru grada.
Oni koji narod vide samo kao masu za prevaspitavanje.
Seljaka kao primitivca.
Vernika kao zatucanog.
Radnika kao statistu.
Izbeglicu kao remetilački faktor.
Patriotu kao budalu.
A sebe kao prirodne tutore ove nesrećne zemlje.
Srbija nije slaba zato što nema snage. Srbija je slaba zato što je predugo vode i komentarišu ljudi koji se gade sopstvenog naroda.
Ljudi koji bi radije bili tuđa fusnota nego svoja država. Ljudi koji bi za tapšanje po ramenu iz neke ambasade prodali i dedov grob, i očevu njivu, i detetovu budućnost.
A običan čovek? On ćuti, trpi i gura. I baš zato je veći od svih njih. Jer nije snaga u tome da iz udobne fotelje prezireš narod. Snaga je da ostaneš čovek u zemlji u kojoj te svakog dana ubeđuju da je poštenje naivnost, patriotizam bolest, a dostojanstvo luksuz.
Srbija neće propasti zato što je mala. Može da propadne samo ako poveruje onima koji joj svakog dana objašnjavaju da ne zaslužuje da bude velika u sopstvenim očima.