Konačno se i to dogodilo da je Europska unija Aleksandra Vučića lupila tamo gdje uvijek najviše boli, po džepu! Europska unija obustavila je, naime, isplate sredstava iz Plana rasta za zapadni Balkan namijenjenih Srbiji. Povjerenica za proširenje EU-a, Marta Kos, potvrdila je danas ovu odluku navodeći kao razlog "nazadovanje" Srbije u ključnim reformama pravosuđa. Srbiji je ukupno predviđeno oko 1,58 milijardi eura iz ovog plana do 2027. godine. Prva tranša od 56,5 milijuna eura isplaćena je ranije ove godine, ali su daljnje isplate sada pod blokadom.
Sredstva iz Plana rasta nisu bespovratna pomoć bez obveza; ona su izravno vezana uz konkretne rezultate u vladavini prava, neovisnosti pravosuđa i borbi protiv korupcije. Dok se sporne zakonske promjene u pravosuđu ne isprave, "rampa" na europski novac ostat će spuštena. Pored pravosuđa, povjerenica Kos kritizirala je i vanjskopolitičko balansiranje Beograda, ističući da se ne može "jednom nogom biti u dva tabora" (referirajući se na odnose s Rusijom). To ukazuje na pojačan pritisak Bruxellesa da Srbija uskladi svoju politiku s EU. Postoji opasnost za Srbiju da, ako se reforme ne provedu u zadanim rokovima, taj novac bude trajno preusmjeren drugim zemljama regije koje brže napreduju u reformskim procesima.
Ukratko, ovo znači značajan financijski i politički zastoj u procesu eurointegracija Srbije, uz izravne ekonomske posljedice zbog obustave planiranih investicija.
Za ekonomiju Srbije, obustava isplata iz Plana rasta EU predstavlja značajan financijski izazov, ali i širi signal investitorima o stabilnosti reformskog puta zemlje. Srbija je do kraja 2027. godine mogla računati na ukupno 1,58 milijardi eura. Samo za tekuću 2026. godinu bilo je predviđeno oko 516 milijuna eura. Obustava znači da taj novac neće ući u proračun niti biti usmjeren u planirane projekte. Budući da se isplate vrše po principu "reforme za novac", svaki neispunjeni korak iz Reformske agende (od ukupno 98 predviđenih) nosi točno određenu financijsku kaznu ili odgodu.
Više od polovice sredstava (53,5%) bilo je namijenjeno konkretnim projektima kroz Investicijski okvir za zapadni Balkan (WBIF). Obustava bi mogla izravno ugroziti modernizaciju željeznica (projekti poput dionica Valjevo–Vrbnica, Stalać–Kraljevo i poveznica s granicom Sjeverne Makedonije) te obrazovanje i znanost (izgradnju kampusa BIO4 te rekonstrukciju studentskih domova u Nišu i Beogradu).
Iako stručnjaci smatraju da srbijanski proračun trenutno može apsorbirati ovaj izostanak sredstava bez ugrožavanja fiskalne stabilnosti, stvarna cijena je mnogo veća. Velik dio stranih investicija u Srbiju potaknut je njezinom europskom perspektivom. Zastoj u integracijama i sukob s Bruxellesom šalju negativan signal tržištima. Eventualno udaljavanje od standarda EU može dovesti do povećanja troškova zaduživanja države na međunarodnom tržištu kapitala. Plan rasta je osmišljen kako bi regiji omogućio raniji pristup dijelovima jedinstvenog tržišta EU-a. Obustava isplata usporava i ovaj proces ekonomske integracije koji je ključan za dugoročni rast.
S obzirom na trenutačnu situaciju s obustavom sredstava iz Plana rasta, Aleksandar Vučić se nalazi pred izborom između političkih ustupaka i traženja alternativnih izvora financiranja. Analitičari i trenutačni događaji ukazuju na nekoliko mogućih smjerova djelovanja:
Vučić bi mogao pokrenuti djelomične izmjene spornih pravosudnih zakona (tzv. "Mrdićevih zakona") kako bi zadovoljio minimalne kriterije EU-a i deblokirao prvu tranšu sredstava. Odluka se čeka nakon službenog mišljenja Venecijanske komisije, pa bi Vučić mogao iskoristiti to razdoblje za pregovore i lobiranje unutar Unije kako bi ublažio pritisak. Moguće je da će Srbija ubrzati manje kontroverzne reforme iz Reformske agende kako bi pokazala "dobru volju" bez zadiranja u samu srž kontrole pravosuđa.
Ako pritisak EU-a postane neprihvatljiv za njegovu unutarnju politiku, Vučić bi mogao dodatno ojačati ekonomske veze s izvan-europskim akterima. Srbija je već ranije koristila kredite i investicije iz Kine i Ujedinjenih Arapskih Emirata za infrastrukturne projekte koji ne dolaze sa strogim političkim uvjetovanjem kakvo traži Bruxelles. A zadržavanje bliskih veza s Moskvom služi mu kao poluga u pregovorima s EU, iako je upravo to jedan od razloga za trenutačnu blokadu sredstava.
U javnim nastupima, Vučić će vjerojatno koristiti narativ o "nepravednim ucjenama" iz Bruxellesa. Fokusiranje pažnje na to da se od Srbije traže stvari koje se ne traže od drugih članica ili kandidata, čime bi mobilizirao biračko tijelo na temelju zaštite nacionalnog suvereniteta. Isticanje da srpska ekonomija može izdržati ovaj udarac i bez europskog novca, naglašavajući druge izvore rasta.
Vučić je već pokazao interes za modele integracije koji ne podrazumijevaju punopravno članstvo s pravom veta, već se fokusiraju na zajedničko tržište i slobodan protok ljudi i kapitala. On bi mogao ponuditi EU-u veću usklađenost u ekonomskim pitanjima u zamjenu za manji pritisak na unutarnje političke reforme.
Srbija ima rok do kraja lipnja da ispuni reforme koje su bile predviđene za kraj 2025. i početak 2026. godine (uključujući i rješavanje spornih zakona u pravosuđu). Ako to učini do ovog datuma, sredstva koja su sada "na čekanju" bit će odblokirana i isplaćena. Ako Srbija ne ispuni te uvjete ni do kraja godine (31. prosinca), ta sredstva se trajno povlače. To znači da Srbija više nema pravo na taj dio novca, a on se može preusmjeriti drugim državama zapadnog Balkana koje su bile uspješnije u reformama.