Koliko god budete pokušavali revidirat tekovine NOBa džaba vam je, vazda će te biti Hitlerova kopilad i nikada vam se neće ni sa roda ni sa poroda moći skinuti taj pečat izdaje i samim tim fukarluka i nečojstva

Dobro si rekao, homofobija je prazan označitelj. Isto tako je i "transrodnost" prazan označitelj, pa samim tim i riječ "inostvor". Promoviranjem riječi "inostvor", daje se transrodnosti na legitimitetu kao nečemu stvarnom i postojećem.

HPC-Enabled Generator Importance Assessment for RTO-Scale Resource Adequacy Planning Eve Tsybina, Nicholson Koukpaizan, Joshua Hambrick, Samim Konjicija, Slaven Peles arxiv.org/abs/2606.14064 [𝚎𝚎𝚜𝚜.𝚂𝚈]

Laž o međunarodno priznatoj zastavi sa ljiljanima je sveprisutna. Da razjasnimo , Srbi nikada nisu priznali tu Beiha jer je bio lažni referendum. Dakle laž. Srbi su pristali na Dejton i samim tim su poništene sve odluke tog referenduma.

Pomesao si me sa samim sobom, ti si vucicev dvojnik i TI pijes lekove

Postoje politički akteri koji svaku konstruktivnu, argumentovanu kritiku doživljavaju kao lični napad. Ne kao priliku za dijalog, ne kao korektiv, već kao neprijateljski čin koji zahteva odbranu, diskreditaciju ili čak represiju. Takva reakcija nije bezazlena. Ona je simptom i to simptom koji otkriva mnogo više o samim akterima nego o njihovim kritičarima. Pre svega, postoji element lične nesigurnosti. Političar koji ne pravi razliku između kritike i napada često zapravo brani sopstveni ego, a ne javni interes. Kritika se ne analizira - ona se odbacuje jer ugrožava sliku o sopstvenoj nepogrešivosti (@BogdanTatic tipičan primer) Drugo, tu je problem političke nepismenosti. Demokratski poredak ne funkcioniše bez kritike - ona je njegov osnovni korektivni mehanizam. Onaj ko to ne razume, ili nije savladao elementarne principe javnog života, ili ih svesno ignoriše. U oba slučaja, posledica je ista: sužavanje prostora za racionalnu raspravu (@BogdanTatic tipičan primer). Na kraju, dolazimo do najopasnijeg ishoda: normalizacije autoritarnog refleksa. Ako je svaka kritika napad, onda je svako neslaganje problem. Ako je svako neslaganje problem, onda je rešenje - tišina. A tamo gde se tišina nameće kao norma, kritičko mišljenje postaje subverzivna delatnost, a ne građanska dužnost. Demokratija, međutim, ne počiva na tišini. Ona počiva na sukobu ideja, na osporavanju, na argumentu. Političar koji to ne može da podnese ne vodi društvo - on ga sužava na meru sopstvene netrpeljivosti. Zato pitanje nije da li je kritika prijatna. Pitanje je da li je nužna. A odgovor je jednostavan: bez nje, politika prestaje da bude javna stvar i postaje privatni projekat moći. Već živimo u autoritarnom sistemu, zato je odgovornost onih koji tvrde da se protiv njega bore još veća. Jer ako i oni na kritiku reaguju istom netrpeljivošću, istom isključivošću i istim refleksom gušenja drugačijeg mišljenja - onda njihov cilj nije promena sistema vrednosti. U tom slučaju, reč je samo o težnji da se zamene uloge i zauzme fotelja autokrate. Tako se zatvara začarani krug u kojem se ne menja suština vlasti, već samo njeni nosioci - a za stvarnu demokratiju u takvom krugu nema mesta.

Ja sam upozoravao ovo, to kreditiranje građana itd. Naravno isto dizalo inflaciju. Slažem se s HNB odnosno sa samim sobom. Privatni sektor mora dizati plaće polagano, javni ne. Jer to podizanje plaća nece udariti na inflaciju- građani će vračati kredite

Uvek spremni za proslavu povede nad samim sobom

Treći dokaz paradoksalno nudi sam Tomos iz 1922. godine, koji je izdao vaseljenski patrijarh Meletije IV. U samom tekstu tog Tomosa, kojim je formirana današnja ujedinjena Patrijaršija u Beogradu, eksplicitno se navodi da se u novu crkvenu cjelinu spajaju dotadašnje autokefalne crkve, među kojima se izričito imenuje i nabraja Crnogorska pravoslavna crkva. Carigrad 1922. godine ne spaja obične eparhije, već zvanično konstatuje utapanje dotadašnjih priznatih autokefalnih crkvenih entiteta. Kanonski i pravni slom Tomosa iz 1922. godine Pored činjenice da je Tomos iz 1922. godine opterećen teškim kanonskim prestupom simonije zbog isplate od 1.500.000 zlatnih franaka, njegov pravni i kanonski legitimitet danas je potpuno srušen i nevažeći. Ključni dokaz za to jeste nedavni čin same Vaseljenske patrijaršije, koja je priznala crkvenu jerarhiju u Sjevernoj Makedoniji i vratila je pod okrilje istorijske Ohridske arhiepiskopije. Ovom odlukom Carigrada, eparhije koje su 1922. godine Tomosom bile ustupljene i utopljene u sastav "Crkve Srbije" (SPC) zvanično su izuzete iz njene jurisdikcije. Budući da je dio teritorije i eparhija obuhvaćenih tim aktom trajno izmijenjen i vraćen svojoj matičnoj istorijskoj cjelini, Tomos iz 1922. godine više nema pravnu i kanonsku punovažnost. On je stavljen van snage i ne može služiti kao validan međunarodni dokument na osnovu kojeg Beograd polaže pravo na druge nezavisne države, uključujući i Crnu Goru. U ovakvim okolnostima, otvaraju se tri jasna puta i mehanizma za pokretanje pitanja obnove autokefalnosti Crnogorske pravoslavne crkve: Tri mehanizma za pokretanje pitanja i rješavanje istorijske nepravde 1. Odgovornost i obaveza državnih vlasti Crne Gore Nakon sloma važnosti Tomosa iz 1922. godine, sada je isključivo na samim vlastima u Crnoj Gori da preuzmu državničku odgovornost i zvanično pokrenu ovo pitanje pred međunarodnim i crkvenim instancama. Sa obnovom pune državne nezavisnosti, Crna Gora je povratila svoj suverenitet. Državna vlast ne smije ignorisati činjenicu da njena unutrašnja stabilnost, duhovni suverenitet i poštovanje osnovnih prava njenih građana zavise od rješavanja crkvenog pitanja, te ima puno pravo i ustavnu obavezu da zahtijeva usklađivanje crkvenih granica sa državnim granicama. 2. Kanonska dužnost Vaseljenske patrijaršije Sama Vaseljenska patrijaršija je novonastalim okolnostima praktično primorana da pokrene i riješi crnogorsko crkveno pitanje. Carigrad je, kao prva katedra pravoslavlja, dužan da poštuje i sprovodi vjekovne crkvene kanone, sa posebnim naglaskom na odluke IV Vaseljenskog (Halkidonskog) sabora. Ovi kanoni izričito nalažu da crkveno uređenje mora pratiti političke i državne granice kako bi se izbjegao etnofiletizam i diskriminacija prema obnovljenim, nezavisnim državama. Carigrad ne može ignorisati činjenicu da je Crna Gora nezavisna država, te je u obavezi da primijeni isti aršin i princip pravde koji je primijenio i u ostalim suverenim državama, rješavajući status crkve čiju je autokefalnost nekada sam dokazivao kroz Encikliku patrijarha Joakima III. 3. Intervencija Evropske unije kroz vladavinu prava (Poglavlja 23 i 24) Treća, izuzetno moćna strana koja može i mora biti pokrenuta jeste Evropska unija. Stanje u kojem se većinskom narodu jedne države brani ulazak i molitva u sopstvenim istorijskim hramovima predstavlja najgrublji oblik diskriminacije. To dramatično kršenje ljudskih prava, slobode vjeroispovijesti i uzurpacija kulturno-istorijske baštine apsolutno je nespojivo sa evropskim tekovinama i direktno koči napredak Crne Gore u ključnim pregovaračkim poglavljima 23 i 24, koja tretiraju pravosuđe, temeljna prava i vladavinu prava. EU ne smije zatvarati oči pred kršenjem sopstvenih konvencija na tlu države kandidata za članstvo.

Crna Gora mora povratiti svoju autokefalnu crkvu U savremenom demokratskom poretku, pravo na slobodu misli, savjesti i vjeroispovijesti predstavlja jedan od temeljnih stubova ljudskog dostojanstva. Međutim, u današnjoj Crnoj Gori na djelu je gruba, sistemska diskriminacija crnogorskih pravoslavnih vjernika kojima je onemogućeno da slobodno vrše vjerske obrede u sopstvenim crkvama i manastirima, koje su vijekovima gradili njihovi preci. Ova izolacija i progon većinskog naroda iz sopstvenih hramova, uzurpiranih od strane "Crkve Srbije", predstavlja drastično kršenje osnovnih ljudskih prava proklamovanih ključnim međunarodnim aktima. Ovakvo stanje direktno krši član 18. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima UN-a, kao i član 9. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, koji eksplicitno garantuju da svako ima pravo na slobodu vjeroispovijesti, uključujući slobodu da, sam ili u zajednici sa drugima, javno ili privatno, manifestuje svoju vjeru ili uvjerenje kroz molitvu, pouku, vršenje obreda i poštovanje običaja. Takođe, ova diskriminacija je u direktnoj suprotnosti sa članom 10. Povelje o temeljnim pravima Evropske unije. Obnova nezavisnosti Crne Gore i njeno konstituisanje kao suverene države prirodno, legitimno i kanonski nameću pitanje potpunog povraćaja autokefalnosti Crnogorske pravoslavne crkve. Kanonsko pravo počiva na vjekovnom i nepromjenjivom principu da se crkvene administrativne granice moraju poklapati sa granicama suverene države. Samim tim, poštovanje međunarodnih konvencija, zaštita ljudskih prava i opstanak crnogorske državnosti neizbježno zahtijevaju i punu obnovu crkvene samostalnosti. To nije politički hirom, već čin istorijske pravde i dosljedno poštovanje pravoslavne kanonske tradicije. O autokefalnosti Crnogorske crkve prije njenog nasilnog ukidanja ne govore spekulacije, već nepobitna, autentična arhivska dokumenta tri drevna pravoslavna centra, od kojih dva direktno svjedoče o punom međunarodnom priznanju CPC kroz zvaničnu prepisku njenih poglavara sa Carigradom i Jerusalimom. Krunska arhivska svjedočanstva o priznatoj autokefalnosti Krunski kanonski dokaz autokefalnosti Crnogorske pravoslavne crkve leži u prirodi njene zvanične korespondencije sa drevnim patrijaršijama. U pravoslavnom crkvenom pravu, opštecrkveni akti, enciklike i zvanični dijalozi vode se isključivo i jedino između poglavara autokefalnih crkava. Prvi neoborivi dokaz jeste Enciklika vaseljenskog patrijarha Joakima III iz 1902. godine. U zvaničnim zbirkama i aktima Carigradske patrijaršije, službeni odgovor sa Cetinja zaveden je i odštampan pod naslovom "ΑΠΑΝΤΗΣΙΣ ΤΗΣ ΕΚΚΛΗΣΙΑΣ ΤΟΥ ΜΑΥΡΟΒΟΥΝΙΟΥ" (Odgovor Crkve Crne Gore). Činjenica da Vaseljenska patrijaršija pod ovim imenom štampa dokument i traži zvanični stav Cetinja o opštepravoslavnim pitanjima, dokazuje da je Carigrad prepoznavao Crnu Goru kao zaseban i suvereni crkveni centar. U tom zvaničnom aktu, mitropolit Mitrofan Ban se patrijarhu Joakimu III obraća kao "voljenom bratu i saslužitelju", a dokument potpisuje kao "Vaše Svesvetosti u Hristu brat i saučesnik". To je uzajamna formula ravnopravnosti koja se koristi isključivo među poglavarima autokefalnih crkava. Drugi dokaz je zvanično pismo i božićna čestitka jerusalimskog patrijarha Damijanosa iz 1903. godine, upućena mitropolitu Mitrofanu Banu. Jerusalimski patrijarh se šefu Crnogorske crkve obraća zvaničnim aktom: "Preuzvišeni Arhiepiskope Cetinjski i Mitropolite Crne Gore, u Hristu Bogu veoma voljeni brate i saslužitelju naše smjernosti, gospodine Mitrofane, Vašu Preuzvišenost u Gospodu bratski cjelivamo...", a dokument ovjerava potpisom "u Hristu brat i saslužitelj". U pravoslavnoj eklesiologiji, patrijarsi nikada ne šalju ovakve zvanične akte eparhijskim arhijerejima tuđih crkava, već isključivo poglavarima ravnopravnih, sestrinskih crkava, prepoznajući pritom i "vjerni narod koji Vam je od Boga povjeren".

Göbellsovci na delu...obuzeti samim sobom i svojim podvizima, Mexiko im zavidi !

Od Evrope je nemoguće jer nemamo ni budzet ni, a samim tim ni kvalitet da je igramo. Igrača mladih za prodaju imamo, evo jednog smo prodali Milanu, biće ih još, problem je što imamo 55 miliona duga i većina tih pare će otići na vraćanje Vazurinih dugova, a ne na prvi tim.

Ovalıoğlu'nun kardeşi Sami Ovalıoğlu da daha sonra Ankara'da faşistler tarafından öldürüldü. Samim Ovalıoĝlu üstüne yapılmış bu parçayı hatırlıyorum⬇️ Sabah erken çıktım okul yoluna Silahımı almamıştım belime Faşist pusu kurmuş okul yoluna Hastane yoluna bakar ağlarım

Good Morning SAMIM

Kada se činilo da će biti prva tekma na Mundijalu koja će se završiti bez golova, desi se mogu reći dobra akcija i munjeviti udarac "Slonova" i samim tim pobjeda i 3 boda. CIV🇨🇮 1 : ECU🇪🇨 0 #FIFA #FIFAWorldCup #WorldCup #WorldCup2026 #Mundial #Mundijal #Mundijal2026

“Kuralları sadece kazandığınızda değil, kaybettiğinizde de aynı şekilde savunuyor musunuz?” Demokrasi konusundaki samimi görüşünüz, bu soruya vereceğiniz cevapta gizlidir !

😢😢😢😢😢 sve se radi sa namerom. Namerno nema protivgradne odbrane. Namerno se ubijaju usevi u Srbiji. Većina veruje da je haarp teorija zavere. Nema više teorija, ostaju samo zavere protiv Srba... Rat će biti za vodu, a samim tim za hranu i pravo na život...

Osnovni cilj pobunjenog društva Srbije je uvođenje demokratije, pluralizma i uspostavljanje pravne države i okretanje ka ljudskim pravima i građanskim slobodama kao osnovnim politickim okvirima. SNS je prepreka na tom putu i demontaža te kriminalne organiacije neophodan je uslov za postizanje gorenavedenog. Ali rušenje sns nije samo po sebi cilj. Samim tim, ne treba svi isto da misle. Nije cilj da studenti pobede svaku stranku, ngo i pokret koji se drzne da dovede u pitanje diskurs ili strategiju. Cilj je demokratija, i suštinski je suprotstavljena jednoumlju.