‼️Ovaj govor je morao da se čuje na skupštini lekarske komore, nažalost, nisu dozvolili! Eklatantan primer koji se desio našem uglednom kardiologu, profesoru Aleksandru N. Neškoviću:
Na izbornoj Skupštini Lekarske komore Srbije (LKS) 1. juna 2026. godine, za diskusiju se, po tački dnevnog reda koja se odnosi na izbor direktora LKS, uredno prijavio profesor Aleksandar N. Nešković, delegat iz Beograda. Diskusija delegata je poslovnikom o radu Skupštine LKS ograničena na 5 minuta. Novoizabrani (stari) predsednik skupštine LKS dr Bojan Stanojević je grubo oduzeo reč profesoru Neškoviću posle 2 minuta i 35 sekundi njegove diskusije, sa obrazloženjem da je isteklo 3 minuta (!?) predviđeno za diskusiju i da ne govori o temi koja se odnosi na izbor direktora LKS, iako je javno izričito upozoren da je preostalo još 2 minuta za diskusiju predviđenih Poslovnikom. Prisutna sekretarka LKS, zadužena za pravna tumačenja, nije reagovala na očigledno grubo nepoštovanje poslovnika od strane predsednika Skupštine LKS.
Ovo je ceo tekst obraćanja profesora Neškovića delegatima Skupštine LKS, koji mu predsednik skupštine LKS Bojan Stanojević nije dozvolio da izgovori:
„Poštovane koleginice i kolege, poštovani predsedniče Skupštine LKS,
Kao i mnogi novizabrani delegati, ne poznajem način funkcionisanja Lekarske komore.
Niti poznajem, niti su mi bliski ljudi koji su njom rukovodili tokom prethodne decenije.
Međutim, ono što sigurno znam je da je oduvek bila uz vlast, svojim činjenjem ili nečinjenjem, što je u nekim dramatičnim situacijama, po mom mišljenju, bilo u dramatičnoj suprotnosti sa interesima profesije lekara, a na račun dobrobiti bolesnika.
Mi, tzv. “nezavisni” delegati iz Beograda, Vojvodine, Niša i drugih mesta, kandidovali smo se u ovom izbornom ciklusu sa CILJEVIMA: 1) da komoru učinimo nezavisnom od vlasti, ove ili bilo koje druge buduće, da nam vlast ne bude ni gazda, ali ni neprijatelj, već uvaženi partner sa kojim sarađujemo na obostrano zadovoljstvo, i 2) da svojim ličnim primerom utičemo na to da se individualni interes izabranih delegata, ukoliko bi ga uopšte smelo biti, maksimalno podredi interesima profesije.
Međutim, na prvom koraku, prilikom nedavnih izbora za organe RLK Beograda bili smo svedoci:
• zaprepašćujuće nestručnosti i orkestrirane i dirigovane opstrukcije od strane dela administracije i predstavnika prethodnog rukovodstva RLK Beograda
• dubokog nerazumevanja trenutka u kome se društvo nalazi i grčevitih pokušaja dosadašnjeg rukovodstva da po svaku cenu zadrže čelne pozicije u RLK Beograda, a verujemo i u LKS-u
• ucena, pretnji i pritisaka na delegate, posebno na one iz privatne lekarske prakse
• posledičnog straha među delegatima, koji onemogućava slobodno izražavanje volje i biranje pravca u kome komora treba da se razvija.
Dakle, naglašavam, da ne bude nesporazuma, ne radi se ovde o lobiranju, koje je, naravno, i nužno i potpuno legalno, već o agresivnom nastojanju da se lojalnost interesnoj grupi iskoristi za odbranu starih i sticanje novih pozicija komori u novonastalim okolnostima prisustva nezavisnih delegate, koji do sada nisu bili u igri.
Verujem da, uz doktora Iliju Srdanovica na čelu LKS-a, možemo biti sigurni:
• da će nestorovići biti na vreme javno upozoreni i sankcionisani zbog žovijalnog širenja opasnih stručnih neistina, kojima je sluđeno stanovništvo tokom kovid epidemije, što je doprinelo višku smrtnosti od preko 60,000 ljudi u našoj zemlji
• da će predstavnici vlasti biti argumentovano i pravovremeno upozorenI na pogubne efekte mera sprovedenih na preporuku nekompetentnih i neprofesionalnih ljudi koje je odabrala da je savetuju
• da će komora adekvatno i promptno reagovati kada nadrilekari i antivakseri, poput Valentine Arsić Arsenijević, u javnosti iznose neistine, potpuno neutemeljene u medicinskoj nauci i praksi, čime se direktno ugrožava zdravlje i život dece i odraslih
• da komora neće skrenuti pogled kada odgovorni doktori učine sterilne sobe za male hematološke bolesnike dostupnim za političke promocije
• da komora neće ćutati kada odgovorni doktori i rukovodioci ustanova ćutke omoguće da intenzivne nege postanu mesta gde visoki zvaničnici vlasti, po svom nahodjenju, neovlašćeno ulaze sa kamerama i ugrožavaju živote najtežim bolesnicima i naknadno se time javno hvale
• da će komora uvek javno stati uz koleginice i kolege čiji je profesionalni i lični integritet ugrožen postupcima bilo koje vlasti
• da će komora biti mesto gde se interes lekarske profesije zastupa slobodno i bez pritisaka, zastrašivanja i ucena, od strane izabranih delegate na svim nivoima.
Daleko od toga da ovih nekoliko stvari predstavlja sve što je neophodno učiniti, možda ne i ono najvažnije.
Ali tokom vremena krugovi se zatvaraju, slikovito svedočeći o reperkusijama delovanja komore na zdravlje stanovništva i na procese u društvu. Tako je Nestorović, iznoseći svoje sumanute poruke u teškim vremenima, to činio pod zaštitom i uz narativ komore o “ustavom garantovanoj slobodi mišljenja i izražavanja”, doprineo da mnogo više ljudi oboli i umre od kovida, a Valentinu Arsić Arsenijević, osvedočenu i dalje aktivnu antivakserku i nadrilekarku, koja se javno hvali da je komora zbog toga nikada nije sankcionisala, vlast je preko instrumentalizovanog Saveta Medicinskog fakulteta u Beogradu na predlog vd dekana profesorke Milene Todorović Balint postavila na mesto prodekana za nauku!
Dr Ilija Srdanović sigurno ne može sve. I sigurno ne može sam.
Ali, uveren sam da bi u komoru uneo duh promena, lekovitih i za profesiju i za društvo.“