Držimo palčeve Ssnja 🤞🫶♥️
O ejdžizmu, pogotovo ejdžizmu prema ženama, uz extra bonus "ejdžizam prema ženama sa sela".
Ja s mojim pisanijem uvek nekako u sitne sate... Kad svi moji zaspu, a ja dobijem koji minut mira. Elem, majka mi odavno gazi osmu deceniju. Ali neverovatno vitalna, gaji cveće, trunku bašte, gomilu voća, biciklom ide po selu. Ili je barem tako bilo do pre koji mesec. Kičma, koja je realno odavno pomalo muči (što i nije čudno spram godina i toga da se bavila poljoprivredom), počela naprasno jezive probleme da joj pravi. Jedan lekar, drugi lekar, ortopedi, fizijatri, neurolozi... I svi isto: to Vam je do godina, to Vam je sad tako, naučite da živite sa tim. I onda u par meseci dođe do toga da ne samo da ne može bicikl više da vozi, no ne može da izađe na kraj dvorišta, ne spava noćima, ne jede danima - od jbn kičme. Ali "to Vam je sad tako". Kako bre tako kad joj injekcija diklofenaka drži sat vremena a često i ni malo, a trodon pomogne jedva na sat-dva. Ko bre tako da živi?! I rečenica neke Dr u urgentnom od koje sam nervni slom dobila "Nemam ja šta više da Vam prepišem šta kolege pre mene nisu. Ok, ima ta neka terapija, ali znate, to je u Beogradu pa neću ni da Vam pominjem." Jbm ti sunce kalajisano, pa je li BG u Tasmaniji, ili na Južnom Polu pa da bude nedostižan?! Ili vidiš ženu od 70 i kusur i jbn je otpišeš?!
E, nećemo se tako igrati!
Naravno da sam našla Dr u našem gradu, naravno da postoji terapija, a ako terapija ne uspe - postoji i minimalno invazivna operacija. I to toliko laka da se radi sa lokalnom anestezijom. Ali ovih nekoliko Dr je nije htelo ni pomenuti. Zašto? Ne znam. Ok, znam, ali to je za drugu priču. Alin pretpostavljam da je i jer vide staru ženu pa uz to i seljanku, i misle "otpiši to". A ta seljanka mene podigla. I guess what? Zajeb u koracima, dragi moji "matora žena sa sela, neću joj ni pominjati terapiju bola" - e, ta žena ima mene! A ja sam neko ko rešava stvari. I rešila sam. Našla sam lekara za nju.
Mama sutra ide na prvu terapiju od predviđenih 4. Našla sam joj Dr koji se maltene zakleo da će već od prve terapije sigurno moći makar malo da jede, a od druge i da spava barem nekoliko sati. Nije da mama želi odbojku da igra, ali želi da može svojim unukama da napravi njima omiljenu "bakinu šarenu supu" i špagete bolonjez. I da im pročita celu priču, bez potrebe da na pola mora ustati ili leći, jer od bola ne može ni da sedi ni da hoda niti leži duže od 10 minuta.
Gadan je taj ejdžizam. Pogotovo ako ste žena, a još više ako ste žena sa sela. I jbm im sve svima odreda koji su joj rekli "Pa, naučite da živite sa tim." Nauči ti, đubre bedno, da ne možeš ni da jedeš ni da spavaš danima! 🤬 Samo da sutra krenu terapije, a ja ću onda redom od ordinacije do ordinacije ovih koji su je odjebali. Da im se askurđela napominjem.
A vi, ko može, sutra malo da držite palčeve posle podne. Da napokon mamu, posle par meseci opet vidim osmehnutu ♥️